Dosadašnja izdanja BUBAdeSTRUKTOR BUBAdeSTRUKTOR zavičajni je roman s krimi-elementima što obuhvaća zbivanja viđena kroz faktografsku i fikcijsku vizuru   glavnoga lika, i to od njegova djetinjstva i odrastanja do mladenaštva – kroz razdoblje Domovinskog rata i nakon njega -  te   sazrijevanja što se tijekom pripovijedanja neumitno približava, bilo ono – to sazrijevanje – više ili manje željeno. Neizbježno  jest.  Suočavanje s više razina stvarnosti, od zaljubljivanja do spoznaja o crno-bijelim i sivim stranama svakodnevice,  pospješuje to  sazrijevanje glavnog protagonista. Ipak, ljubav i prijateljstvo glavne su odrednice ove proze. - Da bismo sačinili svijet – treba nam sve; i dobro i loše, - može se reći, parafrazirajući francusku poslovicu a ilustrirajući  temeljne  poruke romana BUBAdeDESTRUKTOR…  PONOĆNI CARPACCIO Nakon što je u romanu "Izbriši onu poruku, molim te!" kušao artikulirati potragu za vlastitim identitetom kroz  egzistencijal-  teme (…), Franjo Deranja novim romanom "Ponoćni carpaccio" ponovno zadire u istovrsnu temu ali, ovoga  puta, mijenja  pripovjedačku optiku na razini pripovjedačke arhitekture, predstavljajući se kao onaj koji se sklanja pred  događajem (tj.  samo svjedoči o rečenome), ne utječući na moguće ishode, pod motom: Stvarnost je maštovitija i od  najzaigranije  imaginacije.    …Autor vješto nagovješćuje mučninu i tragiku (…) podastirući nam sličicu poput Kafkina Umjetnika u gladovanju.    … Slikovita i sjajno artikulirana parabola. Tako babica Stana mitski natkriljuje (…) cijeli roman, te cijelu pripovijest i sve  sudbine drži pod svojim skutima.  SLUČAJ ADMIRALA ŠIMIĆA Franjo Deranja: Slučaj admirala Petra Šimića (1932.- 1990.) – Strogo povjerljivo (tvrde korice, 60 str./publicistika-biografska proza)   … S pravom autor F. Deranja smatra da bi P. Šimić bio prešao na hrvatsku stranu u opravdanome obrambenome  Domovinskome  ratu, dakle da je ipak utjecao na njegove početke. Dakako, sloboda je bila u prvome planu, pa tako i  nacionalna, a nju je Petar  Šimić napose visoko cijenio. S obzirom na to da je najprije ratom ugrožena slovenska nacionalna  sloboda, a potom i hrvatska –  možda zaista imaju pravo oni koji smatraju da je i zbog rečenoga kao jedan od najutjecajnijih  vojnika i političara zauvijek bio  uklonjen već u samome početku kretanja u rat? A sve je to i drugo razvidno iz ove knjige  Franje Deranja… (iz Pogovora;  akademik dr.sc. Petar Strčić) KRICI S ATLANTIDE Na početku ove knjige, u tekstu Utopija anakronizma, njegov autor Franjo Deranja govori o dijagonalnom čitanju. Misli on na   površno čitanje nekoga teksta, 'čitanje s prečicama', brzo čitanje koje se zaustavlja nasumce na pojedinim dijelovima koji se   onda pretvaraju u 'globalni' dojam o cjelini. Međutim, za recenzenta je (drugačije) dijagonalno čitanje nužno, budući da se  ono  razlikuje od doslovnog, poprijekog čitanja. Recenzent ili kritičar pomno čita tekst kako bi izlučio nekoliko 'dijagonalnih'  značajki  knjige što će na određen način uputiti na mogućnost njenog problemskog predstavljanja. Da se poslužim  autorovom zgodnom  dosjetkom o zidu i Zidu , u našem slučaju zid je Deranjin pripovjedački rukopis a Zid su osnovne,  'dijagonalne', značajke koje  uočavamo u tome tekstu, budući da ih je sve nemoguće raspraviti, osobine dijelova zida čine  Zid.  SALONSKI PILKO Knjiga Salonski pilko sadrži dvadeset priča na ukupno 163 stranice, a podnaslovljena je i kao Proricanje prošlosti  –  eliksir  vječite ludosti. …Osobno volim nedisciplinirane knjige, no znam da ih (prosječni) čitatelji ne vole!  …Deranja je oduvijek iskakao, poput derana koji mora zakoračiti u lokvu – iako su mu svi rekli da je zaobiđe!  …Franjo  Deranja zna da je Deset zapovjedi isklesano negdje u Novom Vinodolskom i on ih pokušava pronaći svojim prodornim,  duhovitim, sentimentalnim i ciničnim pričama…    …Nije sve na Kajmanskim otocima, ponešto je i u njegovoj knjizi Salonski pilko        Igor Žic (iz Pogovora)  IZBRIŠI ONU PORUKU, MOLIM TE IZBRIŠI ONU PORUKU, MOLIM TE! (Glosa-Rijeka, 2012.) - nova je knjiga ovog autora tiskana na 280 stranica  a govori o tome kako „Sve je u ravnoteži. Ravnoteža je u svemu. Ništa nije neovisno. Sve je povezano; sve je  u dijeljenju…“. - Ono čime su prethodne proze imale dozu  m o d e r n o s t i  nije pripovjedački stil, koji je u osnovi   k l a s i č  an, (…) već pristup i karakterizacija pojedinih likova (…), - iz recenzije Zorana Kršula („Amblematski antijunak“)    SIMULTANKA MALOG MOJSIJA SIMULTANKA MALOG MOJSIJA; nakladnik: GLOSA, Rijeka-Novi Vinodolski, 2010.; za nakladnika Ksenija Čulina, urednik:  Josip Žgaljić; naslovnica: Jasminka Maržić-Kazazi; recenzentica: Ljerka Car Matutinović ...Tu potragu za sadašnjošću s  ciljem da se obuhvati istina nekoga određenoga egzistencijalnog trenutka, neke specifične aure bivstvovanja, autor Franjo  Deranja strukturirao je u dvanaest sadržajno obogaćenih stavaka…Stvarnost zaustavljenog trenutka sadašnjosti postaje  simbolično - jučer…Jer, Kronos je - neumoljiv! SREĆE NEMA DRUGDJE Nastavak je vodio do treće knjige u trilogiji SREĆE NEMA DRUGDJE koja je nastala više spontano nego  smišljeno (premda nisam  radio nepromišljeno).    Ovo je treća u trilogiji što bi se prema njihovu zajedničkom naslovljavanju mogla krstiti kao DIOBA JEDINE  SREĆE.  Podijelimo smiješak i osmijeh, podijelimo malo onoga čega imamo dovoljno, a pokatkad i malo  previše, pa to umnožimo u  zajedništvu s drugima. Zvuči pomalo (pa, možda, i previše) idealistički, ali  funkcionira, vidjet ćete.   I, ne pitajte zašto nešto funkcionira, ako funkcionira!? Prihvatite takav način. Način  života. Život u zajedništvu s ljudima. Sa  životom.    Život je čudo! Vjerujte! Nemojte provjeravati! Ljubav je – još veće!!! Čudo! Vjerujte i – provjeravajte!!! JEDINE DVIJE TREĆINE Kako se verbalno obračunati?! Pa, još, k tome, s ratom?! Pokušajte to, primjerice, verbalizirati. A potom i zapisati.   Tako dolazim do dvadeset priča o dvadeset godina, ali se tu razračunavam i računam s vremenom i neumitnim  protjecanjem  života, pogotovo u tih nekih i posve određenih dvadeset godina.  I, eto ti ih: JEDINE DVIJE TREĆINE    DIOBA NARANČE Gubitak prijatelja, kada se već znalo da će izgubiti borbu s opakom bolešću, potaknuo me je na pisanje (još  jedan način borbe i  nastojanja da se othrvamo…), pa je te iste 2007. godine došla na svijet knjiga pod  naslovom: OMEGA SINDROM.  Učinio sam nešto što se u ovakvom načinu borbe za (boljim – ishodom, ili  životom) i borbe protiv (lošega) zaista može, pa sam  prijatelja sačuvao od lošeg epiloga, ali je iz života otišao  drugi moj (anti)junak PUP STOLISNIKA Godinu dana kasnije slijedi PUP STOLISNIKA, kojim sam se želio okušati u nekim formama u kojima to malo  tko nastoji danas  činiti (a to su pjesme u prozi i minijature, te sonetni vijenac), međutim ako ga se ne otvori  ostat će i dalje samo pup (osim toga  propuštate prigodu vidjeti pravu likovnu izložbu akademskog slikara Ivana  Balaževića koji je ovu knjigu (koja ujedno ima i točno  stotinu stranica) učinio meni još dražom (a draga mi je  svaka knjiga, svaka dobra knjiga, što znači da ne mora biti moja(?!) ODRASTANJE Nakon svakodnevnog pisanja u novinarskom angažmanu, svakodnevno nalazim vremena i za odmor od  pisanja, i to u – pisanju.  Recite da je to normalno (?!), i to recite brzo, bez mnogo razmišljanja! Očito u  nekakvom drugačijem pisanju, pomislit će netko  (pametno), ali počesto ne vidim da se to mnogo razlikuje od  onog prvog pisanja…  Pišem da bih se othrvao koječemu i mnogočemu. Pisanje kao bijeg (od stvarnosti i prema nekoj drugoj, ili,  pravoj – stvarnosti) ili  pisanje kao način života. Ali ne treba misliti da ne umijem ništa drugo nego samo pisati.  Umijem ponešto i reći (s obzirom na to  da radim na radiju, a radio nije samo svirka, ili ne bi smio biti samo to),  a umijem pokatkad i ponešto izbrisati (pa i malo zbrisati,  od te iste (ne)stvarnosti). No, no, ništa strašno.  Zahvaljujući supruzi Jadranki koja je spasila od tog istog brisanja ili  (samo)uništenja čitavo mnoštvo stihova i  bilježaka (dakako, najviše onih iz doba pred-života, a to znači iz vremena kada još  nisam počeo pisati  zaozbiljno) objavio sam (službeni) prvijenac pod naslovom ODRASTANJE, bilješke & stihovi (2006.).  Sunakladnici su Gradska knjižnica Crikvenica i Narodna čitaonica i knjižnica Novi Vinodolski Navedena izdanja objavljena su u nakladi izdavačkih kuća Glosa d.o.o Rijeka i Naklada Kvarner d.o.o. Novi Vinodolski  Franjo Deranja 2024 Knjiga riječkog novinara i pisca Franje Deranje pod naslovom “Tunin poučak” (naklada Kvarner, Novi Vinodolski - Rijeka,  2018.). Pripovjedačko polazište autor uzima određujući nekoliko uporišnih točaka, koje su samo naizgled neovisne. U  nastavku tijeka radnje likovi se susreću, a sudbine isprepleću. Središnji lik, Fortunato  (ForTUNAto...Tuna...”Tunin poučak”)  dijete je začeto u (Domovinskom) ratu, u događaju koji će obilježiti njegov i životne puteve nekoliko likova. Odrastanje u  obitelji koja biološki nije njegova ali ga prihvaća a kasnije i on nju te traganje za identitetskim odrednicama (dva su dana u  životu najvažnija: dan kad si se rodio i dan kad spoznaš zašto si se rodio ovdje se proširuje i pitanjem: kako si se rodio?!)  ispunjava glavninu pripovjedačkog diskursa... TUNIN POUČAK SNOVIĐENJA U NESANICI (..) Ipak, ovih dana mislim na jednog čovjeka i na način na koji je otišao. Prvo, došao u Hrvatsku, pa otišao - zauvijek?! Razmišljam - rekoh: u posljednje vrijeme - kako je ovaj svijet napustio  Mane?!... Kada bih ovo nekome ispripovijedao, zacijelo bi mi rekao da je to nemoguće. Nemoguća podudarnost i splet okolnosti. U jednu riječ, da je to moguće samo u filmu?! Ili, možda, i to, da je jednostavno izmišljeno! SMRT U KROACIJI ... U ovom primjeru bila je riječ o čudnoj i neobjašnjivoj pojavi ove dugotrajne zdravstvene tegobe u njezina Rikija pa, eto, sada, i o njegovu iznenadnom, zapravo, čudesnom oporavku. Valjda i potpunom premda također neobjašnjivom oporavku, nada se Zita. - Čuda se događaju, ako se u njih vjeruje, - pomisli ona, a zaista se nadala i vjerovala da će se Riki vratiti. Prvo k sebi a onda i k njoj, mislila je u ovim trenucima. Nastojala se pribrati što brže. Ipak, to će  - to navikavanje na nove okolnosti - potrajati neko vrijeme... RIKIJEV PONEDJELJAK Središnji lik Tin, podrijetlom iz riječkoga Starog grada, za kojeg bi se uvjetno moglo reći i da je glavni lik romana, ili dulje novele, Riječanin je osebujnih korijena, ali i kozmopolitskih svjetonazora, koji voli ljude, ali neki pojedinci njega baš i ne gledaju blagonaklono. Odvjetnik je i humanitarac, ali i čovjek sklon nekim univerzalnim vrijednostima, a uz to i, ipak, pomalo rijetkim hobijima. Autor u pojedinim dijelovima knjige obnavlja neka razdoblja iz prošlosti Rijeke, kojih će se prisjetiti danas postariji Riječani, ali i iz ranijeg doba, posebice događaje iz šireg kvarnerskog podneblja, raritetne starine i zagonetke povezane s njima... (Naklada Kvarner, sunakladnik Gradska knjižnica Crikvenica) U knjizi, Snoviđenja u nesanici – ispovijest marginalca, monodrama (Naklada Kvarner d.o.o., 2019.), riječ je o junaštvu malih ljudi, o herojstvu s drugačijeg motrišta, a vrijeme zbivanja je Domovinski rat i razdoblje nedugo nakon toga. … Prema svemu sudeći, taj naš jedini susret i svojevrsna ispovijest bila mu je očito potrebna, ali i dovoljna. Verbalizacija određene traume počesto je dobar put prema rješenju problema i izlasku iz eventualnog kriznog stanja. Pretpostavljam da je slušajući sebe, a ne mene, jer nisam ni dospio reagirati na njegovo iznošenje pojedinosti o tome što je sve doživio, došao do zaključka kako se ni po čemu ne izdvaja od većine pojedinaca koji su prošli sličan put. Ujedno, treba reći, da je njegovo iskustvo  ipak pomalo jedinstveno. (…) Ovaj se naslov, u širem kontekstu, oslanja na prethodni i vezuje uz Domovinski rat (Tunin poučak, Naklada Kvarner, 2018.) a godinu ranije bio je Bubadestruktor, zavičajni roman s krimi-elementima (Glosa d.o.o., Rijeka, 2017.). Prije njega izašao je "Ponoćni carpaccio" (2016)., a "Slučaj admirala Petra Šimića - strogo povjerljivo" naziv je moje  desete knjige. Prije toga objavio sam: "Odrastanje", "Pup stolisnika", "Dioba naranče", "Jedine dvije trećine", "Sreće nema drugdje", "Simultanka malog Mojsija", "Izbriši onu poruku, molim te", "Salonski pilko" i "Krici s Atlantide". KRV NA KLAVIJATURI Franjo Deranja se i ovaj put - na 159 stranica - predstavlja kao pripovjedač koji koristi i uključuje u svoj beletristički opus vlastito životno, ali i novinarsko iskustvo te mogućnosti fikcijske proze. Naslovna pripovijest satirični je odjek nekih općih stanja naše političke kulture i društvene svakodnevice. Knjigu je ilustrirala Jasminka Maržić-Kazazi. PONOVNO ROĐEN NOVI VINODOLSKI - Novinar i pisac Franjo Deranja (1947., Novi Vinodolski) objavio je novu knjigu, ovaj put (auto)biografsku prozu pod naslovom "Rasadnik narcisa" (Naklada Kvarner, 2023., sunakladnik Gradska knjižnica Crikvenica). U ovoj, devetnaestoj knjizi (poezija/proza/publicistika/slikovnica), što ih Deranja objavljuje od 2006. godine, znači više od jedne na godinu, pozabavio se nekima od najznačajnijih - možda i najzanimljivijih - epizoda iz svoje dugogodišnje novinarsko-spisateljske karijere, a što je - ona u novinarstvu, pogotovo - premašila pola stoljeća. Pripovijedanje počinje od autorove srednjoškolske dobi, protagonisti su stvarni i značajni u životu riječkog političkog, javnog i kulturnog kruga te u autorovu životu također, kao što je stvarna i, uglavnom, većina njihovih imena. Uz glavninu faktografski potkrijepljenih, neke epizode zaodjenute su fikcionalnošću. Obiteljskim pojedinostima autor je dao diskretan i pomalo lirski ugođaj, a jedan je događaj osobito traumatičan. Knjiga, organizirana na 190 stranica, tiskana je u Tiskari Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina, uredio ju je Franjo Butorac, a likovno i grafički opremila Jasminka Maržić-Kazazi (Tempora, Rijeka). RASADNIK NARCISA U Mjesecu hrvatske knjige Franjo Deranja objavio je novi književni naslov, 21. u svojoj bibliografiji. »Lucinih četrdeset«, u izdanju Naklade Kvarner i Gradske knjižnice Crikvenica (urednik Franjo Butorac). Romansirana je kriminalistička pripovijest u triler-formi kojom se osim raznolikih protagonista s pozitivnim, ali i s itekako negativnim karakternim predznacima, prikazuju pojedinci koji čine, nasreću, tek dio društvene zbilje, no i društvo što u određenom vremenu pogoduje njihovu formiranju i »afirmaciji«, to jest: njihovu nastajanju ali i – nestajanju. Nasuprot takvima, postoje i oni koji čine stanovitu univerzalnu savjest društva (u ovom primjeru policijski isljednik Lucijan-Luce), pa – otklanjajući posve određene vlastite demone – uklanjaju i ove društvene, demone na javnoj sceni. Kroz pripovijedanje o dobru i zlu protječe i višeslojna i osebujna ljubavna pripovijest kroz koju se zrcali i dio neizbježne nedavne ratne stvarnosti. Knjigu je likovno opremila i grafički uredila Jasminka Maržić Kazazi. LUCINIH ČETRDESET …Prateći poticajne stvaralačke manire upoznajemo autorov novinarski, publicistički angažman i Deranjine memoarsko-autobiografske reminiscencije, u kojima se spisateljska upornost bez nametnutog moraliziranja suočava s tjeskobama današnjeg globalističkog svijeta. Odabravši kraće formate, četrdeset pisama, kojima je kreativno udahnuo uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet, autor se obraća osobnostima nazočnima u kulturi, umjetnosti i znanosti, a i onima koji su zbog nečeg posebnog u fokusu pozornosti... FENIKS GOSPODINA FAHRENHEITA